Miro Rudar- Povijest Broda
Povijest Mira Rudara
Izgrađen ranih devedesetih godina dvadesetog stoljeća, Miro Rudar je jedan od bivših tzv. “švercerskih cigara”. Glisere ove vrste karakterizira dizajn dugih ravnih linija koje mogu asocirati na cigaru, a krijumčari su ih koristili kako bi krijumčarili cigarete preko Jadranskog mora. U problematičnim poslijeratnim godinama, nadzor i kontrola su bili mnogo manji zbog lošije opreme i pripremljenosti policije i carine.
U tom razdoblju, izgrađeno je više ovakvih brodova jednostavnog dizajna koji je trebao ispuniti samo dva zahtjeva – veliku brzinu i veliki teretni prostor. Krijumčari su nabavljali jeftinije cigarete na istočnoj strani Jadrana i pod okriljem noći ih prevozili u Italiju. To su omogućavali moćni motori kojima su gliseri bili opremljeni. Originalno je Miro Rudar imao četiri motora, svaki snage 450 ks. Uz tankove goriva i kabinu za upravljanje, to je bilo sve čime je brod bio opremljen. Ostatak broda je bio prazan kako bi mogao ukrcati što je moguće više cigareta.
Zahvaljujući ovakvim snažnim motorima, ovakvi brodovi su mogli preći s jedne na drugu stranu Jadrana u roku od samo nekoliko sati, a zbog velike razlike u cijeni cigareta između Albanije/Hrvatske/Bosne i Italije su donosili veliku zaradu. Iako nisu bile jeftine, troškovi izrade „cigare“ su se pokrili sa samo dvije vožnje sa punim teretom. Svaka iduća vožnja je donosila gotovo čist profit.
Zbog posljedica ratnih razaranja, hrvatska policija u to doba nije bila opremljena brodovima i opremom kojima bi mogla pratiti ovakve prelaske. To se promijenilo tek kada se je jedna od švercerskih cigara pokvarila te ju je posada napustila u cavtatskoj uvali Tiha. Policija je pronašla brod, popravila ga, te konačno imala sredstvo kojima je mogla presretati buduće pokušaje krijumčarenja. Mnogi podaci iz tog razdoblja su izgubljeni, no smatra se da je taj prvi prenamijenjeni policijski brod pod oznakom P-203, kasnije postao upravo Miro Rudar. Policija dubrovačkog područja ga je koristila za patroliranje, traganje i spašavanje i nadzor granice.
Nakon 2000-e godine, obnova Hrvatske je uznapredovala i policija je također dobila novu i naprednu opremu. U domaćim brodogradilištima su se počeli graditi moderni specijalizirani brodovi za potrebe nadzora morskih granica i policija je umirovila sve svoje bivše švercerske cigare. Sa njih su skinuli svu upotrebljivu opremu i prodali njihove prazne trupove. Adriana Cavtat je kupila trup za preradu koju smo obavili vlastitim radom na lokaciji u mjestu Brgat za vrijeme zime ’06-’07.
Za vrijeme ljetne sezone 2006., izgubili smo vrijednog i cijenjenog kolegu Mira Rudara koji je radio sa nama od samih početaka nakon ratnih godina i razaranja. Svake sezone bi iz Zagreba dolazio raditi na naš štand u luci dubrovačke stare gradske jezgre prije nego je pretrpio moždani udar i nažalost preminuo. Novi smo brod nazvali njemu u čast i zahvalu.
Nakon završetka radova, brod je dorađen sa bočnim i krmenim stabilizatorima kako bi se unaprijedila stabilnost. Zahvaljujući njima, brod lako podnosi i zahtjevnije vremenske uvjete i to sa većim brojem putnika.
Miro Rudar je sada opremljen sa dva Perkins Sabre motora od kojih svaki ima 215 ks. Oni mu omogućavaju putnu brzinu od oko 11 milja sa punom popunjenošću. Iako kratka, povijest Mira Rudara je zanimljiva te donosi uvid u turbulentno vrijeme Domovinskog rata te razdoblja koja su mu uslijedila.
Povijest Mira Rudara
Izgrađen ranih devedesetih godina dvadesetog stoljeća, Miro Rudar je jedan od bivših tzv. “švercerskih cigara”. Glisere ove vrste karakterizira dizajn dugih ravnih linija koje mogu asocirati na cigaru, a krijumčari su ih koristili kako bi krijumčarili cigarete preko Jadranskog mora. U problematičnim poslijeratnim godinama, nadzor i kontrola su bili mnogo manji zbog lošije opreme i pripremljenosti policije i carine.
U tom razdoblju, izgrađeno je više ovakvih brodova jednostavnog dizajna koji je trebao ispuniti samo dva zahtjeva – veliku brzinu i veliki teretni prostor. Krijumčari su nabavljali jeftinije cigarete na istočnoj strani Jadrana i pod okriljem noći ih prevozili u Italiju. To su omogućavali moćni motori kojima su gliseri bili opremljeni. Originalno je Miro Rudar imao četiri motora, svaki snage 450 ks. Uz tankove goriva i kabinu za upravljanje, to je bilo sve čime je brod bio opremljen. Ostatak broda je bio prazan kako bi mogao ukrcati što je moguće više cigareta.
Zahvaljujući ovakvim snažnim motorima, ovakvi brodovi su mogli preći s jedne na drugu stranu Jadrana u roku od samo nekoliko sati, a zbog velike razlike u cijeni cigareta između Albanije/Hrvatske/Bosne i Italije su donosili veliku zaradu. Iako nisu bile jeftine, troškovi izrade „cigare“ su se pokrili sa samo dvije vožnje sa punim teretom. Svaka iduća vožnja je donosila gotovo čist profit.
Zbog posljedica ratnih razaranja, hrvatska policija u to doba nije bila opremljena brodovima i opremom kojima bi mogla pratiti ovakve prelaske. To se promijenilo tek kada se je jedna od švercerskih cigara pokvarila te ju je posada napustila u cavtatskoj uvali Tiha. Policija je pronašla brod, popravila ga, te konačno imala sredstvo kojima je mogla presretati buduće pokušaje krijumčarenja. Mnogi podaci iz tog razdoblja su izgubljeni, no smatra se da je taj prvi prenamijenjeni policijski brod pod oznakom P-203, kasnije postao upravo Miro Rudar. Policija dubrovačkog područja ga je koristila za patroliranje, traganje i spašavanje i nadzor granice.
Nakon 2000-e godine, obnova Hrvatske je uznapredovala i policija je također dobila novu i naprednu opremu. U domaćim brodogradilištima su se počeli graditi moderni specijalizirani brodovi za potrebe nadzora morskih granica i policija je umirovila sve svoje bivše švercerske cigare. Sa njih su skinuli svu upotrebljivu opremu i prodali njihove prazne trupove. Adriana Cavtat je kupila trup za preradu koju smo obavili vlastitim radom na lokaciji u mjestu Brgat za vrijeme zime ’06-’07.
Za vrijeme ljetne sezone 2006., izgubili smo vrijednog i cijenjenog kolegu Mira Rudara koji je radio sa nama od samih početaka nakon ratnih godina i razaranja. Svake sezone bi iz Zagreba dolazio raditi na naš štand u luci dubrovačke stare gradske jezgre prije nego je pretrpio moždani udar i nažalost preminuo. Novi smo brod nazvali njemu u čast i zahvalu.
Nakon završetka radova, brod je dorađen sa bočnim i krmenim stabilizatorima kako bi se unaprijedila stabilnost. Zahvaljujući njima, brod lako podnosi i zahtjevnije vremenske uvjete i to sa većim brojem putnika.
Miro Rudar je sada opremljen sa dva Perkins Sabre motora od kojih svaki ima 215 ks. Oni mu omogućavaju putnu brzinu od oko 11 milja sa punom popunjenošću. Iako kratka, povijest Mira Rudara je zanimljiva te donosi uvid u turbulentno vrijeme Domovinskog rata te razdoblja koja su mu uslijedila.